Ženska nošnja
Oglavlje
Žene odnosno djevojke u Uskoplju nose kao i učitavoj Srednjoj Bosni i dinarskom području dublje ili pliće kape koje se nazivaju i počelice ili počalice ili kalkan. U narodu su jednostavno zvane kape. O njezinoj starosti govori i to da je najpoznatija kapa toga tipa pronađena u grobu ispod stećka u Biloj kod Travnika. Što će reći da definitivno pripada starom predosmanskom djelu nošnje (moguće ilirskom). Kapa je od crne čohe podnu obrubljena zlatnom ili srebrnom srmom ili pak navezena. Djevojačka kapa kićanka ima sa obje strane po dvije kike od konca. Bogatije djevojke i žene na kapi imaju nisku od dukata. Umjesto kape se nosio često i obručac od vrbova drveta. Oko kape se oplete kosa u pletenice. Kape su često imale i takozvani pobrnjak koji bi se sveži ispod brade da kapa ne spada. Odnosno bošča koja se stavlja na kapu. Kapa se nosila na čelu zbog toga je neki nazivaju poćelica, kasnije je mlađe djevojke po modi pomakinju s čela na glavu.
Ovi se navedeni dijelovi oglavlja prekriju četverokutnom krpom ili boščom. Krpa se tka od pamuka. Šara se tkanjem i vezenjem fuletom ili šlingorom, koncem za vezenje. Šara je specifična za skopaljski kraj odnosno jednaka je šarama na košuljama. Četverokutna krpa se presavije s dva roglja, kraja krpe, čime se formira trokutasti oblik na glavi. Krpa se sapne za poćalicu s najmanje tri špiode ili bašlije, dvjema sa strane i jednom na vrhu glave. Starije žene ne nose kićenu kapu koja je dio djevojačke nošnje i nošnje mlađih žena, nego samo bošču ili kapu koju skoro potpuno prekriju boščom.
Djevojke i djevojčice su često nosile samo ukrašenu kapu bez krpe. Bijelu nešaranu krpu su nosile i cure i žene u korizmi i došašću te kad se ruše, što će reći tuguju za umrlom osobom, a šarenu krpu su nosile kao svečanu nošnju kada su išle u crkvu. Krpe se razlikuju po šarama. Preko tjedna su također nosile običnu bijelu krpu. U novije doba su se nosile i uvozne (kupljene) svilene marame sa resama. Starije žene, su nosile i crne pamre. Pamre su velike marame tkane od meke crne vune, pa bi ih nosile kao i bošče. Kasnije se počinju nositi i kupovne jednostavne marame sa cvjetnim uzorcima (ružama) tako što se saviju u trokut te se krajevima svežu pod vrat ili iza.
Košulja
Stara skopaljska košulja nije sačuvana u samom Uskoplju. U Uskoplju je sačuvana “skopaljka košulja od čerećeta”, nazad bogato nabrana kao što je to slučaj kod posavskih košulja, kojima ova vrsta najviše i sliči. Košulja od čerećeta ima nakeranu odnosno heklanu kragnu.
Staru košulju od platna tkanu u dva nita, a šare u četiri nita sačuvana je u Rami pod nazivima ovisno o vrsti šare kao: skopaljka, šarena skopaljka, posuta skopaljka, sitna posuta skopaljka. (date na slici ispod po redu). Pokućne su bile jednostavne bez šara misne svečane sa šarama.
Takva vrsta košulje se dugo zadržala kao pokućna košulja u Uskoplju također i zimska košulja jer je deblja, da bi je kasnije potpuno istisnula košulja od čerećeta tj. tankog ili ljetnog uzvoda odnosno beza ili platna. Tako da je ovaj tip nošnje s početka 19. st. dobar primjer skoro pa potpunog preklapanja seoske nošnje sa gradskom odnosno varoškom nošnjom. Tj. gdje je seosko stanovništvo potpuno preuzelo djelove gradske nošnje i iz upotrebe istisnulo seosku. Što se posebno vidi na košulji.
Nidra je prorez ispod vrata do grudi na staroj košulji. Nidra se kopčaju na puce, špunjkom, sapinjačem. Nidra se kopčaju i špiodom ili bašlijom, iglom sa velikom glavom. Rukavi su široki i oni mogu biti uzvodni, platneni ili nitani. Nitani su okolo šareni rukavi. Mogu biti okerani ili neokerani.
Staru košulju od platna tkanu u dva nita, a šare u četiri nita sačuvana je u Rami pod nazivima ovisno o vrsti šare kao: skopaljka, šarena skopaljka, posuta skopaljka, sitna posuta skopaljka. (date na slici ispod po redu). Pokućne su bile jednostavne bez šara misne svečane sa šarama.
Takva vrsta košulje se dugo zadržala kao pokućna košulja u Uskoplju također i zimska košulja jer je deblja, da bi je kasnije potpuno istisnula košulja od čerećeta tj. tankog ili ljetnog uzvoda odnosno beza ili platna. Tako da je ovaj tip nošnje s početka 19. st. dobar primjer skoro pa potpunog preklapanja seoske nošnje sa gradskom odnosno varoškom nošnjom. Tj. gdje je seosko stanovništvo potpuno preuzelo djelove gradske nošnje i iz upotrebe istisnulo seosku. Što se posebno vidi na košulji.
Nidra je prorez ispod vrata do grudi na staroj košulji. Nidra se kopčaju na puce, špunjkom, sapinjačem. Nidra se kopčaju i špiodom ili bašlijom, iglom sa velikom glavom. Rukavi su široki i oni mogu biti uzvodni, platneni ili nitani. Nitani su okolo šareni rukavi. Mogu biti okerani ili neokerani.
Nova košulja tj. košulja od čerećeta ima heklanu okruglu kragnu od čipke bez proreza te uske rukave za razliku od stare koja ima šire. Djevoke nose veću kragnu, udane i starije žene manju. Razlika je i u pokućnoj odnsono misnoj košulji gdje je misna uvjek bogatije okerana od one koja se nosi po kući.
U Uskoplju košulja je dugačka toliko da sasvim pokrije gaće, rijetko se u nekim selima gaće nose spuštene niže i vide se ispod košulje. Zimi se nose košulje od debljeg platna ljeti od tanjeg. Košulja od čerećeta je svečanija i skuplja što je više nabora otraga pa će u Uskoplju reći košulja od toliko i toliko beza. Ova košulja specifičnog je kroja i podsjeća na kroj gotičkih haljina srednjovjekovne bosanske vlastele. Košulja odnosno platno/uzvod (čereće) su do Uskoplja došli vjerovatno preko Srednje Bosne (Busovače i Kiseljaka), a do njih opet iz velikih gradskih sredina toga doba, prijesvega Sarajeva.
U Uskoplju košulja je dugačka toliko da sasvim pokrije gaće, rijetko se u nekim selima gaće nose spuštene niže i vide se ispod košulje. Zimi se nose košulje od debljeg platna ljeti od tanjeg. Košulja od čerećeta je svečanija i skuplja što je više nabora otraga pa će u Uskoplju reći košulja od toliko i toliko beza. Ova košulja specifičnog je kroja i podsjeća na kroj gotičkih haljina srednjovjekovne bosanske vlastele. Košulja odnosno platno/uzvod (čereće) su do Uskoplja došli vjerovatno preko Srednje Bosne (Busovače i Kiseljaka), a do njih opet iz velikih gradskih sredina toga doba, prijesvega Sarajeva.
Potkošulja ili košuljak
Šije se od tanka ravnog pamučnog platna pri dnu široko naborana da bi učinila košulju širom.
Gaće
Gaće se mogu izrađivati od platna ili kudilje ili lana. Tkaju se u dva nita. Gaće su sastavljene od tura, stramice i nogavica.
Đotluk ili tur jest prošireni dio koji povezuje nogavice i omogućuje lakše kretanje. Izrađuje se od običnog platna. Stramica je gornji dio gaća, od pojasa do nogavica. Od običnog je platna.
Nogavice se tkaju u četiri nita. Mogu se bućmati ili šarati tkanjem. U križaj, donji dio nogavice, uvuče se konac za stezanje nogavice oko noge.
Obašve su gornji dio gaća s obrubljenim prošivom kroz koji se provuče svitnjak, deblji konopac ispleten od kudilje. Gaće se stežu kod koljena, međutim ponegdje su se nosile i duže gdje su stezane kod članaka.
Đotluk ili tur jest prošireni dio koji povezuje nogavice i omogućuje lakše kretanje. Izrađuje se od običnog platna. Stramica je gornji dio gaća, od pojasa do nogavica. Od običnog je platna.
Nogavice se tkaju u četiri nita. Mogu se bućmati ili šarati tkanjem. U križaj, donji dio nogavice, uvuče se konac za stezanje nogavice oko noge.
Obašve su gornji dio gaća s obrubljenim prošivom kroz koji se provuče svitnjak, deblji konopac ispleten od kudilje. Gaće se stežu kod koljena, međutim ponegdje su se nosile i duže gdje su stezane kod članaka.
Jelek
Neizostavan dio nošnje je svakako jelek. Spada u dio svečane i misne odjeće. Pravljen od fina materijala najčešće svile, atlasa ili pliša. Karakterističan je po crnim ili kakvim drugim tamnim staklenim bobcima kojima je bogato optočen sprijeda i sazada karakterističnim ornamentom. Taj se jelek naziva bobani. Postoji i takozvani zlatani jelek koji je izvezen zlatnim ili srebrnim koncem ili je pak često optočen srmom ili gajtanom. Svakako spada u jednan od najukrašenijih djelova skopaljske nošnje. Nose ga obično samo djevojke i mlađe žene na košulji.
Ćurdija i aljina
Ćurdija se tka od sukna. Sukno se tka od crne vune ili češće od bijele vune. Kada se bijela uprlja da se više ne može oprati preboji se u crno. Čurdija kod skopaljki je u pravilu obična bez rukava i bez velikih ukrasa samo porubljena crnom ili crvenom pređom. Ako imaju rukave zovu se aljine i one su se više nosile zimi. Čurdija se u većini drugih krajeva naziva anterija ili zubun.
Anterija i prisumit
Kao i kod muške nošnje skopaljke zimi nose anteriju/enteriju ili prisumit pravljen na isti način opisan kod muških. U pravilu se nosi ispod ćurdije ukoliko se ćurdija nosi.
Koparan
Pregača/pregnjač i kecelja
Pregača ili pregnjač je tkana od crvena sukna dok je kecelja koja je u upotrebu ušla jako kasno šivena od crnog ili kakvog drugog tamnog satena zvanog atlas za svečane prigode ili kakvog drugog materijala za kućnu upotrebu. Ako se nosila ćurdija ili aljina, pregača je uvijek išla preko nje, rijetko ili nikada ispod.
O vezenju i ukrašavanju svilenih kecelja vezom u Uskoplju nije dovoljno istraženo, no za pretpostaviti je da je i ta mogućnost bila moguća.
Za pojasom pregače često je zakačena krunica, ključevi, maramica pa čak i klekica za "kmisi" kada se ide na Misu. Neke žene su nosile i terkije okačene na pregnjač. Terkije su dvije kožne trake ukrašene metalnim pulama na dnu razdvojene na više djelova na kojima visi ključ od kuće (kod domaćice), zatim ključ od bavule ili sanduka, te nožić ili kakav drugi važan predmet.
U svečanim prilikama mlađe žene često ne nose pregače ni kecelje već idu u samim košuljama kako je to često običaj u srednjobosanskim krajevima ili pak košulju stegnu samo ježderom ili tkanicom.
O vezenju i ukrašavanju svilenih kecelja vezom u Uskoplju nije dovoljno istraženo, no za pretpostaviti je da je i ta mogućnost bila moguća.
Za pojasom pregače često je zakačena krunica, ključevi, maramica pa čak i klekica za "kmisi" kada se ide na Misu. Neke žene su nosile i terkije okačene na pregnjač. Terkije su dvije kožne trake ukrašene metalnim pulama na dnu razdvojene na više djelova na kojima visi ključ od kuće (kod domaćice), zatim ključ od bavule ili sanduka, te nožić ili kakav drugi važan predmet.
U svečanim prilikama mlađe žene često ne nose pregače ni kecelje već idu u samim košuljama kako je to često običaj u srednjobosanskim krajevima ili pak košulju stegnu samo ježderom ili tkanicom.
Zanimljiv je svakako članak iz 1937. godine "Napretkova Božićnja knjiga" koji govori o promjeni skopaljske narodne nošnje
... Još mi je nešto reći o nošnji, I nama dolazi nova moda. Širi se ona odavno, a iza svjetskog rata brže kao i svako drugo narodno zlo. Naš bosanski seljak nažalost tu modu objeručke prihvaća. — Kod nas se sije dosta konoplje i lana, od čega naše žene tkaju razne vrste platna, kojima se i gospoda dive. Ali naš svijet pomalo ostavlja našu starinsku nošnju i osobito naš stari lijepi vez. Mrzi se sve ono što je starinsko, što nije moderno, pa se ne begenišu (sviđaju) više ni naša domaća platna. Traži se platno od samog pamuka ili i sama svila. Pojavila se sada i neka kecelja od same svile, koja stoji mnogo novaca i to baš na ovu krizu. ženske, koje nosaju te proklete kecelje, mjesto da se stide starijih ljudi, umišljene su i misle kolike smo sada kad smo moderne. Moram nadodati i to, da je tu modu prihvatio više siromašni no bolje stojeći svijet. Eto to se događa kod nas uz toliko nastojanje naših narodnih ljudi i toliko pisanje i govorenje o čuvanju našeg narodnog odijela sa strane našeg dragog Napretka, Gospodarske i Seljačke Sloge, koji rade s mnogo ljubavi na čuvanju onoga, što je korisno našem hrvatskom seljačkom svijetu. Čuvajmo naš obraz, našu narodnu nošnju, pa ćemo time zadovoljiti i našeg vođu, koji nam svaki dan poručuje preko naših narodnih zastupnika i naših novina i glasila, da čuvamo sve ono što je naše, a osobito svoju nošnju. Čuvajući svoje svetinje i šireći pravu prosvjetu postati ćemo neovisni gospodari svoga doma.
... Još mi je nešto reći o nošnji, I nama dolazi nova moda. Širi se ona odavno, a iza svjetskog rata brže kao i svako drugo narodno zlo. Naš bosanski seljak nažalost tu modu objeručke prihvaća. — Kod nas se sije dosta konoplje i lana, od čega naše žene tkaju razne vrste platna, kojima se i gospoda dive. Ali naš svijet pomalo ostavlja našu starinsku nošnju i osobito naš stari lijepi vez. Mrzi se sve ono što je starinsko, što nije moderno, pa se ne begenišu (sviđaju) više ni naša domaća platna. Traži se platno od samog pamuka ili i sama svila. Pojavila se sada i neka kecelja od same svile, koja stoji mnogo novaca i to baš na ovu krizu. ženske, koje nosaju te proklete kecelje, mjesto da se stide starijih ljudi, umišljene su i misle kolike smo sada kad smo moderne. Moram nadodati i to, da je tu modu prihvatio više siromašni no bolje stojeći svijet. Eto to se događa kod nas uz toliko nastojanje naših narodnih ljudi i toliko pisanje i govorenje o čuvanju našeg narodnog odijela sa strane našeg dragog Napretka, Gospodarske i Seljačke Sloge, koji rade s mnogo ljubavi na čuvanju onoga, što je korisno našem hrvatskom seljačkom svijetu. Čuvajmo naš obraz, našu narodnu nošnju, pa ćemo time zadovoljiti i našeg vođu, koji nam svaki dan poručuje preko naših narodnih zastupnika i naših novina i glasila, da čuvamo sve ono što je naše, a osobito svoju nošnju. Čuvajući svoje svetinje i šireći pravu prosvjetu postati ćemo neovisni gospodari svoga doma.
Varoški tip nošnje i dimije
Kao i u čitavoj Bosni nakon oslobađanja od Turaka sa promjenom okruženja i prilika u svakom pogledu prirodno se počinje mjenjati i nošnja ali isto tako i globalizirati odnosno ujednačavati.
Tako kršćani počinju nositi sve ono što dotada nisu smjeli ni mogli. U varošima i većim sredinama pogotovo kod trgovačkog i višeg dobrostojećeg sloja javlja se varoški tip nošnje prožet istočnim orijentalnim ali i utjecajem sada nove mode sa zapada. Kasnije sve to s vremenom preuzimaju i u seosku nošnju dotada isključivo iz kućne radinosti.
Sada domaće odjevne predmete sve više mjenjaju kupovni djelovi nošnje koje izrađuju terezije u varošima.
Pojavljuju se nova finija platna iz uvoza kako pamučna za košulje tako i svilena te brokati. Kao i u čitavoj Bosni i u Uskoplju žene počinju nositi crne dimije od svile ili svilene duge haljine koje se kombiniraju sada manje sa jelecima, ćurdijama i keceljama, a više ežderima te kupovnim haljetcima dugih širokih rukava zvanih koparan vezenih zlatom. Svi djelovi su sada umjesto grubih domaćih tkanina pravljeni od čohe, svile, borkata ili pamuka.
Napuštaju se kućno tkane bošče te sve više zamjenjuju svilenim maramama dugih resa ili pak potpuno ukidanje marama te nošenje same kape ili šešira.
Tako kršćani počinju nositi sve ono što dotada nisu smjeli ni mogli. U varošima i većim sredinama pogotovo kod trgovačkog i višeg dobrostojećeg sloja javlja se varoški tip nošnje prožet istočnim orijentalnim ali i utjecajem sada nove mode sa zapada. Kasnije sve to s vremenom preuzimaju i u seosku nošnju dotada isključivo iz kućne radinosti.
Sada domaće odjevne predmete sve više mjenjaju kupovni djelovi nošnje koje izrađuju terezije u varošima.
Pojavljuju se nova finija platna iz uvoza kako pamučna za košulje tako i svilena te brokati. Kao i u čitavoj Bosni i u Uskoplju žene počinju nositi crne dimije od svile ili svilene duge haljine koje se kombiniraju sada manje sa jelecima, ćurdijama i keceljama, a više ežderima te kupovnim haljetcima dugih širokih rukava zvanih koparan vezenih zlatom. Svi djelovi su sada umjesto grubih domaćih tkanina pravljeni od čohe, svile, borkata ili pamuka.
Napuštaju se kućno tkane bošče te sve više zamjenjuju svilenim maramama dugih resa ili pak potpuno ukidanje marama te nošenje same kape ili šešira.