Muška nošnja
Kapa
Skopljaci nisu nikada bili gologlavi. U staro vrijeme skopljaci nose
bosansku često je se naziva i ilirska kapa. U biti je to dinarska kapa crne
boje, podnu obrubljena crnom, crvenom ili zlatnom srmom ili gajtanom. Pravi se
od čoje ili čohe. Najpoznatija kapa toga tipa je sigurno ona lička.
Zimi su skopljaci većinom nosili tamnu šubaru jer je toplija. Šubara se pravila od janjećeg runa vrlo mladog janjeta (obično starosti godine dana zvano šilježe), međutim bilo je i šubara od krzna diviljih životinja. Slabljenjem turske vlasti poneki katolici počinju nositi i fesove tamnih boja. Crni ili tamnocrveni.
Stariji ljudi oko kape ili šubare često zavijaju tamnozelene, crvene ili pak crne šalove koje zovu još i poša. Ako ih ne drže omotane na glavi pak ih raspuste oko vrata. Kada je vrućina i kad rade, omotaju često samo bijelu krpu. Šal se tkao od sukna, tkan u četiri nita, s užim osnutkom. Kupovni crveni šal zove se krmez. Poznata su dva načina nošenja šala: prvi "u kolač" kada se jedan dio lijepo presavija preko drugog i tako dalje (na prvoj slici dole), te drugi "na plose" gdje se šal ili krpa previje po dužini na dvoje ili četvero i onda obavije (na drugoj slici dole). Kasnije se u Uskoplju nosi i pletena kapa od crne vune.
Košulja
Tka se od pamuka i kudilje. Misna košulja se redovito tka od pamuka samog. Ranije su košulje imale dugačke i široke rukave. U novije vrijeme javljaju se i košulje s pokupljenim i nabranim rukavima, takozvanim svrzenim. Rukavi su se sapinjali, skopčavali od konca napravljenim dugmetom, što se provlačio kroz odgovarajući mali prorez, i to se nazivalo did i baba.
Košulja je bila od bijeloga tkanog platna zvanog bez (tanki i debeli) s jakom (kragnom) oko vrata.
Kod jednostavnijih košulja jaka je uža, a kod bogatijih je široka. Prorez košulje ispod vrata naziva se nidra ili zatvor. Nidra su se na vrhu skopčavala sapinjačem. Na nidra se objese često od usukanog konca napravljene kike. Stariji svečani tip košulje se križićao na njidrima, što redovito znači vezao raznobojnim koncem. Košulja se uvlači u gaće i šarvale.
Nosile su se i košulje od čerećeta (je jedna vrsta uzvoda u kojem su nabori prisutni po čitavom tkanju). Kasnije su one češće gotovo jedine nošene košulje. One nisu križićane jedino su ponekad imale dvije kike od usukana konca te okeranu kragnu i rukave.
Košulja je bila od bijeloga tkanog platna zvanog bez (tanki i debeli) s jakom (kragnom) oko vrata.
Kod jednostavnijih košulja jaka je uža, a kod bogatijih je široka. Prorez košulje ispod vrata naziva se nidra ili zatvor. Nidra su se na vrhu skopčavala sapinjačem. Na nidra se objese često od usukanog konca napravljene kike. Stariji svečani tip košulje se križićao na njidrima, što redovito znači vezao raznobojnim koncem. Košulja se uvlači u gaće i šarvale.
Nosile su se i košulje od čerećeta (je jedna vrsta uzvoda u kojem su nabori prisutni po čitavom tkanju). Kasnije su one češće gotovo jedine nošene košulje. One nisu križićane jedino su ponekad imale dvije kike od usukana konca te okeranu kragnu i rukave.
Prisumit i anterija
Skopljaci su nosili deblji prsluk od crne svile ili takozvanog atlasa punjen vunom zvan prisumit, koji se redovito oblačio preko košulje kao zaštita od prevelike hladnoće. Prisumit se kasnije češće kupovao po dućanima negoli sam izrađivao.
Ako je imao rukave zvao se anterija. Nosilo se ili jedno ili drugo na košulji. Ovisno o hladnoći, često se u svečanim prilikama za hladnijih dana preko prisumita oblačio i kićeni prsluk zvan jelek odnsono fermen.
Ako je imao rukave zvao se anterija. Nosilo se ili jedno ili drugo na košulji. Ovisno o hladnoći, često se u svečanim prilikama za hladnijih dana preko prisumita oblačio i kićeni prsluk zvan jelek odnsono fermen.
Ćurdija/Ljetak
Ćurdija ili ljetak koju nose muškarci je kratka, jedva prelazi ispod pojasa pa je zato neki nazivaju ćurdijica. Istog je kroja kao i anterija ili prisumit, ali se kroji od sukna ili debelog pamuka te je bijela. Ćurdija je opšivena crvenom zlatnom ili pak crnom strukom, pređom. Ljeti se ćurdija nosi prebačena preko jednog ramena, a oblači se samo u slučaju potrebe. Nosi se obično u prijelazna doba umjesto anterije koja se nosi uglavnom zimi te kod starijih ljudi koji je nose u sva doba ako osjećaju hladnoću.
Džemadan
Džemadan je odjevni predmet koji se u hladnijim danima oblačio ispod jeleka ili anterije. Šivao se od čoje ili sukna. To je jednostavni prsluk bez rukava na preklop, koji se redovito oblačio preko košulje kao zaštita od prevelike hladnoće. Uvjek je preko njega išao pojas, dakle nije se nosio slobodno. Gornji preklop je mogao biti vezen gajtanom ili bez ukrasa. Džemadan su češće kupovali po dućanima negoli sami pravili. Kao dio nošnje u raznim inačicama rasprostranjen je po čitavoj Bosni i Hercegovini te Dalmaciji.
Koparan
Koparan je odjevni predmet od valjanog sukna s rukavima, koji se nosi zimi. Tkan je od crnog sukna u četiri nita. Nekada je bio dugačak do koljena. Koparan je sastavljen od leđa, nidara, skuta, klina i rukava. Na širokim rukavima vise kite od crvene pređe i svile na tri mjesta ili samo na kraju. Često je vezen ili šaran srmom.
Bosanski kaput
Bosanski kaput je odjevni predmet od valjanog sukna s rukavima, koji se nosi zimi. Tkan je od bijelog sukna u četiri nita. Dugačak je do ispod koljena. Sastavljen je od leđa, nidara, klina i rukava. Svečani kaput je bio s ukrasima na leđima i rukavima.
Gunj
Gunj je zimski dugački ogrtač. Šiven je od valjanog sukna. Za njega bi se posebno krojila leđa ili poleđina, prsa, klinovi i rukavi. Bijeli gunj je obrubljen crnim gajtanom. Na poprsju je ukrašen vezom, kao i preko pojasa. Na leđima je izvezen cvit, a ispod pazuha vise našarane kite. Gunj su nosili bogataši.
Čurak
Čurak je svečani ogrtač od valjane čoje. Bio je skrojen tako da se jednostavno prebaci preko koparana. Imao je kapuljaču, pokrivalo za glavu našiveno na ogrtač. Duljinom bi sezao gotovo do gležnjeva. Nosio se najčešće na Božić i bio je dio nošnje imućnih ljudi. U Uskoplju nije sačuvan nijedan čurak, zna se za njega samo po pričanju starih ljudi.
Kaban
Zimi se nosio kaban, ogrtač sličan kabanici krojen od sukna, pola od vune a pola od kostrijeti. Kaban se niz tijelo spušta do zemlje, širok je i bez rukava. Redovito ima kukuljicu. Sprijeda ima prorez za ruke. Bio je veoma praktičan i za čobane u kišovito vrijeme jer nije mogao prokisnuti. Nije se nosio u svečanim prilikama.
Prsluk/đoka te jelek/fermen
Prsluk ili đoka, pravljen je od sukna ili čohe krojen je do iznad pasa. Bio je bez rukava rijetko se ili nikako kopčao. Bio je malo ili nimalo ukrašen te kao takav nošen kao svagdanja/kućna nošnja te kao stalna nošnja starijih ljudi.
Jelek ili fermen bio je najukrašeniji dio muške nošnje. Vezao se crnom, crvenom ili pak zlatnom svilom ili šarao srmom odnosno gajtanom. Sa strane po obodu je često imao i srebrne toke. Nosni fermen ako se nosio umjesto đoke je bio slabije ukrašavan, misni gotovo uvjek. Ljeti se nosio sam preko košulje. Zimi je u svečanim prilikama kao i đoka bio nošen preko anterije ili prisumita, a tko je nosio džemadan preko džemadana.
Jelek ili fermen bio je najukrašeniji dio muške nošnje. Vezao se crnom, crvenom ili pak zlatnom svilom ili šarao srmom odnosno gajtanom. Sa strane po obodu je često imao i srebrne toke. Nosni fermen ako se nosio umjesto đoke je bio slabije ukrašavan, misni gotovo uvjek. Ljeti se nosio sam preko košulje. Zimi je u svečanim prilikama kao i đoka bio nošen preko anterije ili prisumita, a tko je nosio džemadan preko džemadana.
Gaće
Gaće se nose ispod šarvala, ali ljeti su pogotovo kad se radi često jedini odjevni predmet na donjem dijelu tijela. Gaće koje se nose preko tjedna tkane su od debelog platna izrađenog od kudilje. Skrojene su jednostavno:
imaju nogavice i đotluk ili tur - prošireni dio koji povezuje nogavice i omogućuje lakše koračanje nogu. Lakomica je razrezani otvor gaća s prednje strane. Ljetne poslove muškarci su radili samo u gaćama. Poneki siromašni su išli i na nedjeljnu misu u gaćama bez šarvala ali jako rijetko. Misne gaće su se šivale od platna. Gornji dio gaća stegnut je uz tijelo prtenim svitnjakom, uzicom koja se provlačila kroz obašve, prošiv za svitnjak oko pojasa. |
Šarvale
Šarvale se tkaju od sukna u dva nita. Šarvale su crne boje, tkane od crne ili murgave vune. Tur je našiveni četverokut između nogavica koji omogućava lakše kretanje nogu u hodu i raznim poslovima. Obašve su bile prošivene na vrhu šarvala kroz koji se provlačio prteni svitnjak, uzica za pritezanje šarvala oko pasa. Po šavu, s unutrašnje strane nogavica, zvanom poplit, vise crvene i bijele ukrasne kite od preje. Pri vrhu šarvala, s prednje i stražnje strane, napravljen je prorez, latica. Donji rub nogavica opšiven je crvenom pređom. Po rubovima šarvala pravljene su različite kombinacije križića, vezene obojenom vunenom pređom.
Čakšire
Čakšire
su odjevni predmet na donjem dijelu tijela. Šiju
se od uvaljana sukna. Nogavice su bile mnogo uže negoli kod šarvala. Imale su
manji tur od šarvala. Sa strana imaju dva džepa.
Ukrašavale su se crvenom strukom. Katoličke čakšire
nisu iste kao kod muslimana, koji imaju potpuno drugi kroj.
Pojas ili pas
Ranije je bio crne, a kasnije crvene boje. Za pasom su stari ljudi nosili lulu, a u svečana vremena nož ili pak i kuburu u sjećanje na stara “ajdučka vrimena” gotovo kao sastavni dio nošnje. Za pojasom su često nosili i krunicu. Kožni pojas koji je karakterističan za srednjobosanske nošnje nosio se i u Uskoplju.