Voljice je svakako jedno od najstarijih naselja u Uskoplju. To je naziv za skup sela (zaselaka). Dakle obuhvaća naseljena mjesta Gaj, Jagnjid, Kute, Osridak, Vaganjac i Gornje Voljice. Uz ta poznatija naseljena mjesta u Voljicu tu su svakako i oni manje poznati, a nekad naseljeni zaseoci, o čemu svjedoči jedan popis iz Austrougarske uprave. Onaj obavljen 1895., a po njemu uz navedena tu su još i naseljena mjesta: Stražica, Pale (Raduša) i Zaklopci.
Gornje Voljice
U Gornjem Voljicu danas ne živi ni jedan katolik. Međutim
još uvjek svoja imanja tamo imaju prijeratni žitelji.
U Gornjem Voljicu se iz perioda Osmanske vladavine nalazila Ljubunčića kula, koja je bila u vlasništvu istoimene obitelji. Kasnije je tu kulu kupila obitelj Teskeređić. Kula u Gornjem Voljicu je jedna od dvije kule koje su se nalazile na području Voljica, a druga je bila u Kutu, također Ljubunčića kula.
U Gornjem Voljicu se iz perioda Osmanske vladavine nalazila Ljubunčića kula, koja je bila u vlasništvu istoimene obitelji. Kasnije je tu kulu kupila obitelj Teskeređić. Kula u Gornjem Voljicu je jedna od dvije kule koje su se nalazile na području Voljica, a druga je bila u Kutu, također Ljubunčića kula.
Gaj
Ovo naselje predstavlja središnje naseljeno mjesto u
Voljicu. Tu su smještene mjesna škola do 4. razreda i pošta. O srednjovjekovnoj
naseljenosti svjedoče i stećci, Ovo je jedna od tri lokacije na kojoj se isti
nalaze, a gdje je moguće da je bila i jedna od nekoliko crkava spominjanih na
području Voljica. Danas se tu nalazi džamija izgrađena 1974. godine.
Na ovom području živi i muslimanska obitelj Petrović. Pretpostavlja se da je i uskopaljska heroina Jelica-Jele Petrović ovdje živjela.
Na ovom području živi i muslimanska obitelj Petrović. Pretpostavlja se da je i uskopaljska heroina Jelica-Jele Petrović ovdje živjela.
Jagnjid
Jagnjid je prvi zaselak u koji se uđe dolaskom u Voljice. U Jagnjidu su živjele ili još žive obitelji Ivić, Oreč, Džalto, Prskalo, Plejić. Prema posljednjim dostupnim podacima u Jagnjidu živi 329 stanovnika.
Kute
Kute je naseljeno mjesto Voljica čiji se stariji dio naselja
nalazi na samim padinama visoravni Podova. Novije naselje se razvilo duž ceste
prema Jagnjidu. Iznad sela se nalazi seosko groblje gdje je 1975. izgrađena nova kapela koja je
zamjenila dotadašnju drvenu kapelicu lošeg stanja.
U Kutu postoji takozvano Kužno greblje sa kapelicom gdje se mladom nedjeljom služi Misa i obavljaju zavjeti. Iznad Kuta se nalazi i stjena za koju se smatra da je na njoj postojala sakralna građevina, što će reći crkva ili kapela, srušena najvjerovatnije za vrijeme Turaka.
U Kutu postoji takozvano Kužno greblje sa kapelicom gdje se mladom nedjeljom služi Misa i obavljaju zavjeti. Iznad Kuta se nalazi i stjena za koju se smatra da je na njoj postojala sakralna građevina, što će reći crkva ili kapela, srušena najvjerovatnije za vrijeme Turaka.
Vaganjac
Vaganjac je naseljeno mjesto čiji se stariji centar nalazi na padinama same Raduše. Noviji dio naselja se razvio u ravnijem djelu tj. polju duž ceste od Jagnjida prema Vaganjcu. Na Vaganjcu se nalazi i groblje u koje se ukapaju svi Voljičani osim navedenog Kuta koje ima svoje groblje. U groblju se nalazi najstarija i jedina sačuvana stara kapelica na području župe Uskoplje. Pretpostavlja se da je stara preko 114 godina. Uz groblje se nalazi filijalna crkva sv. Ane izgrađena 1981. godine. Za vrijeme posljednjeg rata crkva je oštećena, a 2012. i 2013. je uz napore cjele župe obnovljena.
Na Vaganjcu žive ili su živjele obitelji: Novaković, Juričević, Raić, Kustura, Matišić, Šola, Soldo, Koparan, te u novije vrijeme doseljena obitelj Zeko.
Najstarije prezime je svakako Juričević koje se spominje od najranijih pisanih dokumenata, pa se može zaključiti da su u Voljicu starinci i da je tome rodu postojbina tu od srednjeg vijeka.
U srednjem vijeku Voljice je bilo gusto napučeno. Iz tog perioda postoji 29 stećaka na 3 lokaliteta - Gaj, Luka i Zgoni. Biskup Delivić 1737. godine spominje ruševine nekog objekta (samostan) kojeg povezuje sa benediktincima, pored tog objekta spominje ruševine još jednog samostana.
Poznati Voljičani su: don Stjepan Džalto (1931-2008), bosanskohercegovački pisac; fra Tomislav Ćurić, Nihad Alibegović, pjevač narodne glazbe; Zdravko Čurić, pjevač.
Vaganjcu odnosno Voljicu se svakako može pripojiti i Raduša odnosno Pale koje je u privatnom vlasništvu starih Voljičkih obitelji koje su gore imale svoje stanove i staje.
Na Vaganjcu žive ili su živjele obitelji: Novaković, Juričević, Raić, Kustura, Matišić, Šola, Soldo, Koparan, te u novije vrijeme doseljena obitelj Zeko.
Najstarije prezime je svakako Juričević koje se spominje od najranijih pisanih dokumenata, pa se može zaključiti da su u Voljicu starinci i da je tome rodu postojbina tu od srednjeg vijeka.
U srednjem vijeku Voljice je bilo gusto napučeno. Iz tog perioda postoji 29 stećaka na 3 lokaliteta - Gaj, Luka i Zgoni. Biskup Delivić 1737. godine spominje ruševine nekog objekta (samostan) kojeg povezuje sa benediktincima, pored tog objekta spominje ruševine još jednog samostana.
Poznati Voljičani su: don Stjepan Džalto (1931-2008), bosanskohercegovački pisac; fra Tomislav Ćurić, Nihad Alibegović, pjevač narodne glazbe; Zdravko Čurić, pjevač.
Vaganjcu odnosno Voljicu se svakako može pripojiti i Raduša odnosno Pale koje je u privatnom vlasništvu starih Voljičkih obitelji koje su gore imale svoje stanove i staje.
Groblja u povijesnim pisanim izvorima
Izvor:
UDK 904:726.81](497.6)”.../1883” 272-526.65:904](497.6)”.../1883”
Izvorni znanstveni rad
Ante Škegro, Anto Ivić
JERE ćETE BITI VI KAKOVI SMO MI SADA“ (Katolička groblja na području Uskoplja do 1883. g.)
UDK 904:726.81](497.6)”.../1883” 272-526.65:904](497.6)”.../1883”
Izvorni znanstveni rad
Ante Škegro, Anto Ivić
JERE ćETE BITI VI KAKOVI SMO MI SADA“ (Katolička groblja na području Uskoplja do 1883. g.)
Tijekom najgorih osmanlijskih progona uskopaljski župnici uglavnom borave u tom mjestu, a gdjekad u Bistrici te na Paloču, gdje i biskupi naječešće krizmaju.
Biskup Delivić 1737. g. u Voljicu spominje ruševine nekog samostana.416 Na svojoj je zemlji u Voljicu 1761. g. Mato Juričević sagradio kućicu za župnika.
Zajedno sa 26 katoličkih kuća i jednom kulom, spominje se 1785. g. u austrijskom vojnom izvješću o Bosni sačinjenom pred Dubički rat (1788. – 1791.).417
Župnik fra Ivan Mirčeta u Kutima na Sedri 1795. g. gradi staju koju preuređuje u župsku kućicu.418 Spalio ju je gornjovakufski kadija Muhidinović. Potom se skopaljski župnici potucaju od jednog do drugog katolika, dok se 1806. g. ne skrase za Glavicom u Gornjem Vakufu. „
Greblje voljičko“ (grebju Voljičkom) prvi se put spominje 1763. g.419 Od kuge je u kolovozu 1764. g. u Voljicu umrlo jedanaestero katolika, pa je izvjesno postojanje kužnog groblja. Tijekom prvih dviju godina haranja tzv. velike kuge (1814., 1815.) u Voljicu je umrlo pedeset šestero katolika, koji su pokopani u kužnom groblju (Selo Voglicze De Peste morbo qui mortui sunt 1815 et in coemeterio sepulti sunt eorum).
Najčešće spominjano groblje su „Kute“ (coemeterium Kute, Kutte). Prvi put je upisano 1829. g.421 Prema sumarnom popisu Bosanskog sandžaka 1468./1469. g. Kuti imaju četiri kuće, a prema opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. g. šest muslimanskih i tri kršćanske kuće te trinaest martoloza. Groblje „Kašice“ prvi se puta spominje 1844. g. Tridesetak godina kasnije zabilježeno je „Kašice drukčije Vaganjac“ (Kašice – Vaganjac alius). „Voljičko groblje kod Kašica“ (coemeterium de Voljice ad Kašica) bilježi se 1870. g.Groblje „Vaganjac“ spominje se četiri puta. Tu je najstarija uskopaljska kapelica. Groblje „Strana“ spominje se 1881.427 i 1882. g., a „Strane“ četiri puta 1883. g. Na voljičkoj planini Stražbenici (Stražici) ubijen je 1882. Ivan Mišura, koji je pokopan na „Oputju“.
416 JELENIć, 1927: 52.
417 KREŠEVLJAKOVIć – KAPIDŽIć, 1957: 83.
418 Matasovic, 1927: 238, br. 1294.
419 MUSG, 1755 – 1771, br. 13: Na 6. Febr(uar)ij 1763. nakićen sve(tim) sacramenti po ruke mene o(ca) f(ra) Barne iz Rame Paroka, pođe s ovoga svita pok(ojni) Ivan Juričević u Voljicu od 50 godina circa i bi ukopan u grebju Voljičkom i ja ozgor rečeni odpratija do grebja.
421 MUSG, sv. I, br. 122: Voglicze die 27 Sept(embris) 1829. Obiit in D(omi)no Rosa Filia Josephi Juriçevich aet(atis) Suae a(nnorum) 2. Sep(ul)ta in Coem(eterio) Kute.
427 MUSG, sv. I, br. 173: Voljice die 26a Aprilis 1881 obiit in D(omi)no Petrus Juričević aet(atis) 80 circiter annor(um) provisus sacramento Poenitentiae etiam Unct(ione) et Ap(osto)lica ben(edictione) sep(ultus) in Caem(eterio) loci Strana.
Biskup Delivić 1737. g. u Voljicu spominje ruševine nekog samostana.416 Na svojoj je zemlji u Voljicu 1761. g. Mato Juričević sagradio kućicu za župnika.
Zajedno sa 26 katoličkih kuća i jednom kulom, spominje se 1785. g. u austrijskom vojnom izvješću o Bosni sačinjenom pred Dubički rat (1788. – 1791.).417
Župnik fra Ivan Mirčeta u Kutima na Sedri 1795. g. gradi staju koju preuređuje u župsku kućicu.418 Spalio ju je gornjovakufski kadija Muhidinović. Potom se skopaljski župnici potucaju od jednog do drugog katolika, dok se 1806. g. ne skrase za Glavicom u Gornjem Vakufu. „
Greblje voljičko“ (grebju Voljičkom) prvi se put spominje 1763. g.419 Od kuge je u kolovozu 1764. g. u Voljicu umrlo jedanaestero katolika, pa je izvjesno postojanje kužnog groblja. Tijekom prvih dviju godina haranja tzv. velike kuge (1814., 1815.) u Voljicu je umrlo pedeset šestero katolika, koji su pokopani u kužnom groblju (Selo Voglicze De Peste morbo qui mortui sunt 1815 et in coemeterio sepulti sunt eorum).
Najčešće spominjano groblje su „Kute“ (coemeterium Kute, Kutte). Prvi put je upisano 1829. g.421 Prema sumarnom popisu Bosanskog sandžaka 1468./1469. g. Kuti imaju četiri kuće, a prema opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. g. šest muslimanskih i tri kršćanske kuće te trinaest martoloza. Groblje „Kašice“ prvi se puta spominje 1844. g. Tridesetak godina kasnije zabilježeno je „Kašice drukčije Vaganjac“ (Kašice – Vaganjac alius). „Voljičko groblje kod Kašica“ (coemeterium de Voljice ad Kašica) bilježi se 1870. g.Groblje „Vaganjac“ spominje se četiri puta. Tu je najstarija uskopaljska kapelica. Groblje „Strana“ spominje se 1881.427 i 1882. g., a „Strane“ četiri puta 1883. g. Na voljičkoj planini Stražbenici (Stražici) ubijen je 1882. Ivan Mišura, koji je pokopan na „Oputju“.
416 JELENIć, 1927: 52.
417 KREŠEVLJAKOVIć – KAPIDŽIć, 1957: 83.
418 Matasovic, 1927: 238, br. 1294.
419 MUSG, 1755 – 1771, br. 13: Na 6. Febr(uar)ij 1763. nakićen sve(tim) sacramenti po ruke mene o(ca) f(ra) Barne iz Rame Paroka, pođe s ovoga svita pok(ojni) Ivan Juričević u Voljicu od 50 godina circa i bi ukopan u grebju Voljičkom i ja ozgor rečeni odpratija do grebja.
421 MUSG, sv. I, br. 122: Voglicze die 27 Sept(embris) 1829. Obiit in D(omi)no Rosa Filia Josephi Juriçevich aet(atis) Suae a(nnorum) 2. Sep(ul)ta in Coem(eterio) Kute.
427 MUSG, sv. I, br. 173: Voljice die 26a Aprilis 1881 obiit in D(omi)no Petrus Juričević aet(atis) 80 circiter annor(um) provisus sacramento Poenitentiae etiam Unct(ione) et Ap(osto)lica ben(edictione) sep(ultus) in Caem(eterio) loci Strana.
Ovomu svakako treba nadodati sjećanje i tradiciju starijih ljudi koja kaže da se na mjestu odnosno brijegu zvanom Krstac (poviše rajiča kuća) nalazilo groblje (moguće i crkva). Iako se ne vide nikakvi tragovi mogućih biljega i spomenika ime mjesta svakako ide u prilog takvoj tvrdnji.