Ni Dobrošani nisu od jučer, a još manje je to Dobrošin.
Još su Rimljani na području Dobrošina ispirali zlato, o čemu i danas svjedoče isprane gomile, a u srednjem vijeku bio je gusto naseljeno područje o čemu svjedoči 26 sandučastih stećaka na Kužnom Greblju koje se je, vjerojatno, razvilo oko crkve sv. Ivana Krstitelja. Ovu crkvu spominje biskup Mato Delivić u svom izvješću iz 1737. On je, naime, godinu dana ranije, točnije 10. lipnja 1736., krišom došao u Uskoplje i čak tri dana u Dobrošinu dijelio sakramenat sv krizme.
Dobrošin se spominje i u drugim izvješćima apostolskih administratora Bosanskog vikarijata. Tako Pavao Dragičević u svom izvješću iz 1744. spominje sljedeće obitelji u Dobrošinu: Majdandžić, Šunjić, Lepanović, Radić, Katavić, Vrebac, Kalemović, Srndić i Jurina. Biskup Marijan Bogdanović u svom izvješću iz 1769. godine, pored ovih obitelji, spominje i obitelji Farndić, Golišević, Bošnjaković i Jurinović.
I danas, većinu ovih prezimena moguće je naći u Dobrošinu.
Prema podatcima župe Skoplje Gornje u Dobrošinu je 1877. godine bilo ukupno 68 obitelji i 369 duša, a stotinjak godina kasnije, prema popisu iz 1991. godine, u Dobrošinu je živjelo ukupno 546 stanovnika, što u odnosu na to koliko su se povećala druga uskopaljska naselja, i nije neko povećanje.
U Dobrošinu se danas nalazi crkva Sv. Ivana Krstitelja - Glavosjek koja je izgrađena 1986 godine po projektu Z. Karačića.
U selu postoji područna škola koju pohađaju učenici od prvog do četvrtog razreda i to po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku.
Dobrošin se nalazi jugoistočno od općinskog središta, a gdje doista, možda će najbolje reći sljedeća priča.
Za vrijeme trajanja zadnjega rata jedna baba je iz Dobrošina otišla u izbjeglištvo kod rodbine u Zagreb. Nakon smirivanja ratnih djelovanja vratila se u Dobrošin (“jedva je, bolan, čekala”), dugim putem kojim je i otišla: preko Senja, pa trajektom preko Prizne i Žigljena, Zadra, Splita, pa potom Cestom spasa preko Vrana, te kroz Ramu i Makljen konačno u Dobrošin. Nakon povratka pitali su je susjedi da im kaže kako je u Zagrebu i kakav je Zagreb.
- Lip! Lip je, dite, Zagreb, samo zabačen.
Dobrošin se, dakle, nalazi tamo odakle je i Zagreb zabačen.
Još su Rimljani na području Dobrošina ispirali zlato, o čemu i danas svjedoče isprane gomile, a u srednjem vijeku bio je gusto naseljeno područje o čemu svjedoči 26 sandučastih stećaka na Kužnom Greblju koje se je, vjerojatno, razvilo oko crkve sv. Ivana Krstitelja. Ovu crkvu spominje biskup Mato Delivić u svom izvješću iz 1737. On je, naime, godinu dana ranije, točnije 10. lipnja 1736., krišom došao u Uskoplje i čak tri dana u Dobrošinu dijelio sakramenat sv krizme.
Dobrošin se spominje i u drugim izvješćima apostolskih administratora Bosanskog vikarijata. Tako Pavao Dragičević u svom izvješću iz 1744. spominje sljedeće obitelji u Dobrošinu: Majdandžić, Šunjić, Lepanović, Radić, Katavić, Vrebac, Kalemović, Srndić i Jurina. Biskup Marijan Bogdanović u svom izvješću iz 1769. godine, pored ovih obitelji, spominje i obitelji Farndić, Golišević, Bošnjaković i Jurinović.
I danas, većinu ovih prezimena moguće je naći u Dobrošinu.
Prema podatcima župe Skoplje Gornje u Dobrošinu je 1877. godine bilo ukupno 68 obitelji i 369 duša, a stotinjak godina kasnije, prema popisu iz 1991. godine, u Dobrošinu je živjelo ukupno 546 stanovnika, što u odnosu na to koliko su se povećala druga uskopaljska naselja, i nije neko povećanje.
U Dobrošinu se danas nalazi crkva Sv. Ivana Krstitelja - Glavosjek koja je izgrađena 1986 godine po projektu Z. Karačića.
U selu postoji područna škola koju pohađaju učenici od prvog do četvrtog razreda i to po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku.
Dobrošin se nalazi jugoistočno od općinskog središta, a gdje doista, možda će najbolje reći sljedeća priča.
Za vrijeme trajanja zadnjega rata jedna baba je iz Dobrošina otišla u izbjeglištvo kod rodbine u Zagreb. Nakon smirivanja ratnih djelovanja vratila se u Dobrošin (“jedva je, bolan, čekala”), dugim putem kojim je i otišla: preko Senja, pa trajektom preko Prizne i Žigljena, Zadra, Splita, pa potom Cestom spasa preko Vrana, te kroz Ramu i Makljen konačno u Dobrošin. Nakon povratka pitali su je susjedi da im kaže kako je u Zagrebu i kakav je Zagreb.
- Lip! Lip je, dite, Zagreb, samo zabačen.
Dobrošin se, dakle, nalazi tamo odakle je i Zagreb zabačen.
Groblja u povijesnim pisanim izvorima
Izvor:
UDK 904:726.81](497.6)”.../1883” 272-526.65:904](497.6)”.../1883”
Izvorni znanstveni rad
Ante Škegro, Anto Ivić
JERE ćETE BITI VI KAKOVI SMO MI SADA“ (Katolička groblja na području Uskoplja do 1883. g.)
UDK 904:726.81](497.6)”.../1883” 272-526.65:904](497.6)”.../1883”
Izvorni znanstveni rad
Ante Škegro, Anto Ivić
JERE ćETE BITI VI KAKOVI SMO MI SADA“ (Katolička groblja na području Uskoplja do 1883. g.)
U Dobrošinu se traži crkva blaženog Ivana poznata iz povelje ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. (1235. – 1270.), izdana 20. srpnja 1244. g. Uz nju je Vrhbosanska biskupija (in supa Wzcopla apud ecclesiam beati Iohannis) imala posjede.74
Biskup Deliviću svom izvješću iz 1737. g. u tom mjestu spominje crkvu sv. Ivana Krstitelja.75
Nije jasno je li po Andriji Dobrošinoviću (Andreas Dobrossinovich), koji je zajedno s drugim uskopaljskim trgovcima u predosmanlijsko doba trgovao s dalmatinskim komunama,76 nazvan Dobrošin ili on po Dobrošinu.
Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468./ 1469. spominje Dobrešino Selo s petnaest domova.77
Prvi ukop katolika u Dobrošinu je registriran 1756. (bi ukopana u Dobrošinu),78 a groblje 1761. g. (grebje od Dobrošina u istome selu).79 Kako je tijekom 1763. i 1764. g. u ovom mjestu od kuge umrlo sedamdeset pet katolika, a tijekom prvih dviju godina (1814., 1815.) haranja tzv. velike kuge njih još dvadeset,80 izvjesno je postojanje kužnog groblja.
Uz oltar groblja u Dobrošinu 1808. g. ukopan je „istinski opslužitelj izraelske i katoličke vjere” Ivan Kalem.81 Dekret upravitelja Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni biskupa fra Rafe Barišića (1833.-1846.) iz kolovoza 1838. g. u Dobrošinu spominje Misal, „Gostarice“ i misno ruho.82
74 FERMENDŽIN, 1892: 13; THEINER, 1863: 297 – 298; SMIČIKLAS, 1906: 293; HADŽIJAHIć, 1969: 289 – 295.
75 JELENIć, 1927: 52.
76 JALIMAM, 2001: 376.
77 Sumarni popis, 2008: 186, bilj. 2609.
78 MUSG, sv. 1755 – 1771, br. 20: Die Dece(m)bra 16. 1756. pođe s ovog svita p(okojna)
Ivanica Šunića oružana svetim sakramenti od god(ina) 60. Bi ukop[ana] u Dobroš(i)nu. 79 MUSG, sv. 1755 – 1771, br. 26: Pojde s ovoga svita na bolji oružana s(vetim) sacramenti Lucia iz Duvna od godina 60. die 8. Martij an(no) 1761 i bi ukopana u grebju od Dobrošina u istome selu.
80 ŠKEGRO, 2011: 262 – 263.
81 MUSG, sv. I, br 38: Dobrošin Die 28. Febr(uarii) 1808. obiit in Do(mi)no Joannes
Kalem vir chatolicus et verus ixraelica et chatolica religionis observator ornatus S(acris) Eccle- sie sacramentis et sepultus est in cemeterio "Dobroscin ante altarem etatis sue an(norum) 78. 82 Decretum, 1838: „Dobroshin. Festa novissima Sanctorum u Misal nekase metnu. Gostaricze nekase çiste darxe koliko u ovvom, tolliko, i u drughom svakom S(vetom) Ruhu. Izpunjeno: Kako naregieno.“
Biskup Deliviću svom izvješću iz 1737. g. u tom mjestu spominje crkvu sv. Ivana Krstitelja.75
Nije jasno je li po Andriji Dobrošinoviću (Andreas Dobrossinovich), koji je zajedno s drugim uskopaljskim trgovcima u predosmanlijsko doba trgovao s dalmatinskim komunama,76 nazvan Dobrošin ili on po Dobrošinu.
Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468./ 1469. spominje Dobrešino Selo s petnaest domova.77
Prvi ukop katolika u Dobrošinu je registriran 1756. (bi ukopana u Dobrošinu),78 a groblje 1761. g. (grebje od Dobrošina u istome selu).79 Kako je tijekom 1763. i 1764. g. u ovom mjestu od kuge umrlo sedamdeset pet katolika, a tijekom prvih dviju godina (1814., 1815.) haranja tzv. velike kuge njih još dvadeset,80 izvjesno je postojanje kužnog groblja.
Uz oltar groblja u Dobrošinu 1808. g. ukopan je „istinski opslužitelj izraelske i katoličke vjere” Ivan Kalem.81 Dekret upravitelja Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni biskupa fra Rafe Barišića (1833.-1846.) iz kolovoza 1838. g. u Dobrošinu spominje Misal, „Gostarice“ i misno ruho.82
74 FERMENDŽIN, 1892: 13; THEINER, 1863: 297 – 298; SMIČIKLAS, 1906: 293; HADŽIJAHIć, 1969: 289 – 295.
75 JELENIć, 1927: 52.
76 JALIMAM, 2001: 376.
77 Sumarni popis, 2008: 186, bilj. 2609.
78 MUSG, sv. 1755 – 1771, br. 20: Die Dece(m)bra 16. 1756. pođe s ovog svita p(okojna)
Ivanica Šunića oružana svetim sakramenti od god(ina) 60. Bi ukop[ana] u Dobroš(i)nu. 79 MUSG, sv. 1755 – 1771, br. 26: Pojde s ovoga svita na bolji oružana s(vetim) sacramenti Lucia iz Duvna od godina 60. die 8. Martij an(no) 1761 i bi ukopana u grebju od Dobrošina u istome selu.
80 ŠKEGRO, 2011: 262 – 263.
81 MUSG, sv. I, br 38: Dobrošin Die 28. Febr(uarii) 1808. obiit in Do(mi)no Joannes
Kalem vir chatolicus et verus ixraelica et chatolica religionis observator ornatus S(acris) Eccle- sie sacramentis et sepultus est in cemeterio "Dobroscin ante altarem etatis sue an(norum) 78. 82 Decretum, 1838: „Dobroshin. Festa novissima Sanctorum u Misal nekase metnu. Gostaricze nekase çiste darxe koliko u ovvom, tolliko, i u drughom svakom S(vetom) Ruhu. Izpunjeno: Kako naregieno.“