U Bosni i Hercegovini i Dalmaciji (vjerojatno i daleko izvan toga područja) pa tako i u Uskoplju postoje od davnina tz. molitvice.
To su pobožne, kraće ili duže pučke pjesme, spjevane u spomenutom vrlo ugodnom prastarom pučkom dvostihu, kako smo već napomenuli. One pjevaju o Bogu, o Spasitelju Isusu i spasenju uopće, o raju i paklu, o Crkvi i crkvi, o Mariji, o pojedinim apostolima, o svecima, o svetim vremenima i mjestima, o sakramentima, o kršćanskom životu, o postu i pokori i td. Nazvali smo ih «molitvice» zato što ih tako zovu osobe koje ih i danas privatno mole ili pjevaju, gotovo sigurno po vlastitoj melodiji, po kojoj pjevaju, više manje, sve slične pjesme koje pamte u istom takvom obliku. Naziv je vjerojatno tradicionalan, iako ih prvi pisci u svojim knjigama nazivaju molitvama. Iz analize lako je uvidjeti da su ove jedinstvene molitvice (pobožne pjesme), ustvari, svojevrsne pučke kateheze, koje imaju jedan jedini cilj: poučiti u vjeri i potaknuti na čestit kršćanski život prema Evanđelju i prema nauku Crkve. Sadržajem obuhvaćaju cjelokupni kršćanski katekizam, izrečen tim neodoljivim, vrlo ugodnim spontanim pučkim pjesničkim jezikom (prastari distih). To je jezik, po svojoj naravi, usmene tradicije: molitvice se lako i spontano napamet uče, pamte i dalje prenose (roditelji djeci, često prije nego li pođu u školu). Smijemo zaključiti da su omiljele pobožne pučke pjesme starije od njihove pisane tradicije u ovim našim krajevima i da su i nastale baš u vrijeme kad pismenost još nije bila savladana, pa se vjeronauk i sve ostalo u crkvi učilo napamet. Njihove prve početke vremenski zaista nije lako utvrditi, jer su
dugo, dugo živjele u narodu usmeno, prije nego što su se počele zapisivti početkom 17. stoljeća. Po sebi odaju dvostruk izgled: pučki, koji spontano nastaje i živi u narodu i «pismeni», ustvari, isti onaj pučki – samo formalno i sadržajno usavršen od pismenih autora (svećenika). Na njihov nastanak i razvoj mogli su djelovati spomenuti povijesni momenti, na koje smo skrenuli pažnju. Prvi pisci s početka 17. stoljeća unose ih u svoje knjige kao nešto što je u narodu već poznato. S pismenom tradicijom doživljavaju savršenost i procvat (17 - 19. stoljeća).
U povijesnom kontekstu ovih pobožnih pučkih pjesama-molitvica, bez sumnje, dodiruje se negdje razvojni put i drevne pjesme Zdravo Tijela Isusova. Za bolje upoznavanje ovih dirljivih pobožnih pučkih molitvica-pjesama, navest ćemo jednu posebno
obljubljenu u srednjoj, ali poznatu i u cijeloj Bosni (u privatnoj pobožnosti):
To su pobožne, kraće ili duže pučke pjesme, spjevane u spomenutom vrlo ugodnom prastarom pučkom dvostihu, kako smo već napomenuli. One pjevaju o Bogu, o Spasitelju Isusu i spasenju uopće, o raju i paklu, o Crkvi i crkvi, o Mariji, o pojedinim apostolima, o svecima, o svetim vremenima i mjestima, o sakramentima, o kršćanskom životu, o postu i pokori i td. Nazvali smo ih «molitvice» zato što ih tako zovu osobe koje ih i danas privatno mole ili pjevaju, gotovo sigurno po vlastitoj melodiji, po kojoj pjevaju, više manje, sve slične pjesme koje pamte u istom takvom obliku. Naziv je vjerojatno tradicionalan, iako ih prvi pisci u svojim knjigama nazivaju molitvama. Iz analize lako je uvidjeti da su ove jedinstvene molitvice (pobožne pjesme), ustvari, svojevrsne pučke kateheze, koje imaju jedan jedini cilj: poučiti u vjeri i potaknuti na čestit kršćanski život prema Evanđelju i prema nauku Crkve. Sadržajem obuhvaćaju cjelokupni kršćanski katekizam, izrečen tim neodoljivim, vrlo ugodnim spontanim pučkim pjesničkim jezikom (prastari distih). To je jezik, po svojoj naravi, usmene tradicije: molitvice se lako i spontano napamet uče, pamte i dalje prenose (roditelji djeci, često prije nego li pođu u školu). Smijemo zaključiti da su omiljele pobožne pučke pjesme starije od njihove pisane tradicije u ovim našim krajevima i da su i nastale baš u vrijeme kad pismenost još nije bila savladana, pa se vjeronauk i sve ostalo u crkvi učilo napamet. Njihove prve početke vremenski zaista nije lako utvrditi, jer su
dugo, dugo živjele u narodu usmeno, prije nego što su se počele zapisivti početkom 17. stoljeća. Po sebi odaju dvostruk izgled: pučki, koji spontano nastaje i živi u narodu i «pismeni», ustvari, isti onaj pučki – samo formalno i sadržajno usavršen od pismenih autora (svećenika). Na njihov nastanak i razvoj mogli su djelovati spomenuti povijesni momenti, na koje smo skrenuli pažnju. Prvi pisci s početka 17. stoljeća unose ih u svoje knjige kao nešto što je u narodu već poznato. S pismenom tradicijom doživljavaju savršenost i procvat (17 - 19. stoljeća).
U povijesnom kontekstu ovih pobožnih pučkih pjesama-molitvica, bez sumnje, dodiruje se negdje razvojni put i drevne pjesme Zdravo Tijela Isusova. Za bolje upoznavanje ovih dirljivih pobožnih pučkih molitvica-pjesama, navest ćemo jednu posebno
obljubljenu u srednjoj, ali poznatu i u cijeloj Bosni (u privatnoj pobožnosti):
1.Sveti Pero u raj iđe,
Za njim majka trkom trče,
2. Trkom trče, vikom viče:
«Pričekaj me, sine Pero,
3. Ja ću s tobom u raj ići
I u raju rajovati,
4. Rajska vrata otvarati,
A paklena zatvarati.»
5. «Vrat’ se kući, draga majko,
Nijesi raja zadobila.
6. Ti si bila mlinarica,
Krivo ujam uzimala.
7. Nemala ti duša razgovora
Sve do Dana Općenoga.»
8. Sveti Pero u raj iđe
Za njim otac trkom trče
(dalje kao 2-5. strofe, Vrat’ se kući, dragi ćaća...)
13. Ti si bio neki orač,
Tuju zemlju prioravo, (nemala ti duša…)
15. Sveti Pero u raj iđe
Za njim sestra trkom trče:
(dalje kao 2-5. strofe, Vrat’ se kući, draga sejo…)
20. Ti si bila vezalica
Krivo konce uzimala, (nemala ti duša…)
22. Sveti Pero u raj iđe,
Za njim bratac trkom trče,
(dalje kao 2-4. strofe)
26. Možeš, brate, u raj ići,
I u raju rajovati,
27. Rajska vrata otvorati
A paklena zatvarati.
28. Ti si bio neki čoban.
Ti si gladna naranio,
Ti si žedna napojio.
(Pjevao Jozo Kraljević, r. 1909.,
Kojsina - Kreševo, 21. 3. 1981.)
Za njim majka trkom trče,
2. Trkom trče, vikom viče:
«Pričekaj me, sine Pero,
3. Ja ću s tobom u raj ići
I u raju rajovati,
4. Rajska vrata otvarati,
A paklena zatvarati.»
5. «Vrat’ se kući, draga majko,
Nijesi raja zadobila.
6. Ti si bila mlinarica,
Krivo ujam uzimala.
7. Nemala ti duša razgovora
Sve do Dana Općenoga.»
8. Sveti Pero u raj iđe
Za njim otac trkom trče
(dalje kao 2-5. strofe, Vrat’ se kući, dragi ćaća...)
13. Ti si bio neki orač,
Tuju zemlju prioravo, (nemala ti duša…)
15. Sveti Pero u raj iđe
Za njim sestra trkom trče:
(dalje kao 2-5. strofe, Vrat’ se kući, draga sejo…)
20. Ti si bila vezalica
Krivo konce uzimala, (nemala ti duša…)
22. Sveti Pero u raj iđe,
Za njim bratac trkom trče,
(dalje kao 2-4. strofe)
26. Možeš, brate, u raj ići,
I u raju rajovati,
27. Rajska vrata otvorati
A paklena zatvarati.
28. Ti si bio neki čoban.
Ti si gladna naranio,
Ti si žedna napojio.
(Pjevao Jozo Kraljević, r. 1909.,
Kojsina - Kreševo, 21. 3. 1981.)