Nakit
Trajni ukras
Skopaljke kao i ostale bosanke su se križićale ili sicale, što će današnjim riječnikom reći tetovirale. (više o tome) To jest posebnom tehnikom ucrtavanje križića na rukama, čelu ili grudima kod žene, a na nadlaktici kod muškaraca. Sicalo se redovito u mlađoj dobi. To je bio osnovni i trajni ukras. Uz to u stara vremena imao je posebno važno i praktično značenje te služilo kao obrana i zaštita.
Ukrasi od zlata i srebra
Vitica, prstenje i naušnice
Udane žene kao i muškarci nose vjenčani prsten koju nazivaju vitica. Ostalo prstenje i naušnice koje nazivaju menđuše su standardne toga doba, većinom rad bosanskih majstora bez znatne razlike od drugih sredina.
Struka i prsni nakit
Cure i mlade žene kao dio svečane nošnje oko vrata nose takozvanu struku tj. nisku od dukata. Ova struka je specifična za Uskoplje jer su dukati nanizani jedan pored drugoga. Dukati su turski ili austrijski, a onaj tko nema dovoljno pravih dukata za struku, struku upotpuni lažnim dukatima takozvanim čandrljinima.
Bosna je bila bogata rudnicima srebra, pa kao i ostale žene srednje Bosne nakon oslobođenja od Turaka, skopaljke nose srebrne križeve ovješene o lančiće na prsima rađene tehnikom filigrana. Ponekad su križevi bili pozlaćeno srebro.
Siromašnije stanovništvo kupovalo je jeftiniji takozvani lažni filigran izrađivan tehnikom lijevanja. Nažalost nema ih puno ili je jako malo sačuvanih u Uskoplju, osim po kazivanju starijih ljudi jer su prodavani kao i ostali nakit kad se prestajala nositi nošnja. Ovi tipovi križeva nošeni su vjerovatno i u srednjovjekovnoj Bosni prije pada pod Turke.
Siromašnije stanovništvo kupovalo je jeftiniji takozvani lažni filigran izrađivan tehnikom lijevanja. Nažalost nema ih puno ili je jako malo sačuvanih u Uskoplju, osim po kazivanju starijih ljudi jer su prodavani kao i ostali nakit kad se prestajala nositi nošnja. Ovi tipovi križeva nošeni su vjerovatno i u srednjovjekovnoj Bosni prije pada pod Turke.
Kasnije se nose i srebreni medaljoni okruglog ili ovalnog oblika zvani jagnjoši sa ispisanim Kristovim monogramom (IHS). Neki su se mogli rastvoriti te su se u njima obično nosile takozvane "moći" tj. posvećeni vosak poznat kao Agnus Dei.1
Nosili su se obično sa lancem prebačenim preko ramena i ispod pazuha.
Nosili su se obično sa lancem prebačenim preko ramena i ispod pazuha.
Prema kazivanju starih, žene su također nosile takozvani veliki dukat. Riječ je o dukatu uokvirenom u filigranski okvir, većinom su se nabavljali iz kujundžijskih radnji Srednje Bosne gdje su bili sastavni dio nošnje. Nosio ih je većinom viši sloj žena uz dimije.
Oglavni nakit
Izdvajaju se posebno srebrne igle, obično za oglavlja zvane toplije ili bašlije te saponjci.
Čertazeta, nakit mladih djevojaka. Su četiri metalne kuglice na lancu koje su djevojke uplitale u pletenice.
Čertazeta, nakit mladih djevojaka. Su četiri metalne kuglice na lancu koje su djevojke uplitale u pletenice.
Pojas
Ako se ne nosi pregača ili pregnjač te kecelja oko pojasa se nosio srebrni pojas zvan ežder ili ježder.
Često je pravljen i od jeftinije kovine, a ako je pojas pravljen od crne kadife i ukrašen staklenim bobcima i/ili zlatovezom onda se zvao sojka.
Pravi ežderi kupovani su kod kujundžija i nisu se razlikovali od drugih sredina. Imali su kopče raznih oblika. Od oblika mašne (leptira) preko okruglih do pafti (list badema).
Pafte su često kačene na tkani pojas zvani tkanica kao jeftiniji oblik eždera kojega nije mogao svatko priuštiti.
Za pojasom žene nose također krunicu koja ima praktičnu ali i ukrasnu namjenu. Često gotovo uvijek nose i vezenu maramicu.
Često je pravljen i od jeftinije kovine, a ako je pojas pravljen od crne kadife i ukrašen staklenim bobcima i/ili zlatovezom onda se zvao sojka.
Pravi ežderi kupovani su kod kujundžija i nisu se razlikovali od drugih sredina. Imali su kopče raznih oblika. Od oblika mašne (leptira) preko okruglih do pafti (list badema).
Pafte su često kačene na tkani pojas zvani tkanica kao jeftiniji oblik eždera kojega nije mogao svatko priuštiti.
Za pojasom žene nose također krunicu koja ima praktičnu ali i ukrasnu namjenu. Često gotovo uvijek nose i vezenu maramicu.
Belenzuke-Rešme/narukvice
Na rukama su žene i djevojke nosile raskošne belenzuke (narukvice) od srebra ili staklenih bobaka. Rad bosanskih majstora. U pravilu su ih nosile sve skopaljke bez obzira na stalež.
Belenzuka (Belenzuk) ili rešma je tradicionalna narukvica koju su izrađivali sarajevski majstori filigrana. Naziv "Belenzuk" je turski naziv za narukvice u obliku alke, narukvice sa lancima ili narukvice sa koralima.
Međutim kod nas se naziv belenzuk ili rešma koristi isključivo za narukvicu sa lancima koja se sastoji iz dva dijela: filigranska kopča sa ili bez kamenja i dio sastavljen od ručno rađenih lanaca. Broj lanaca je obično bio 5, 7, 9 ili 11.
Belenzuka se izrađuju od srebra. U tim slučajevima se često zna desiti da kopča bude pozlaćena.
Ponekad su su umjesto lanaca koralji ili stakleni bobci.
Narukvice punog obruča nazivane su alkale odnosno alale.
Međutim kod nas se naziv belenzuk ili rešma koristi isključivo za narukvicu sa lancima koja se sastoji iz dva dijela: filigranska kopča sa ili bez kamenja i dio sastavljen od ručno rađenih lanaca. Broj lanaca je obično bio 5, 7, 9 ili 11.
Belenzuka se izrađuju od srebra. U tim slučajevima se često zna desiti da kopča bude pozlaćena.
Ponekad su su umjesto lanaca koralji ili stakleni bobci.
Narukvice punog obruča nazivane su alkale odnosno alale.
Muški nakit
Uskopljaci su od nakita nosili jedino prsten pod obavezno, a u starija vremena nakon što su se oslobodili turske vlasti skopljaci se vraćaju srednjovjekovnoj tradiciji te ponovno počinju nositi na lančiću srebrn križ, rađene obično tehnikom filigrana koja je bila poznata još u srednjovjekovnoj Bosni. U novijim vremenima nose pogotovo u gradovima i džepni sat na lancu kako je to već bilo ušlo u modu onoga vremena. Pojaseve sapinju najčešće ukrašenim bašlijama koje se ne razlikuju od ženskih, osim što su često manje izrađene i imaju ponekad zaštitu za vrh. O pojasu muškarci zadjevaju različito oružje i noževe. U početku radi eventualne potrebe i zaštite kasnije isključivo radi ukrasa
Torbe/Zobnice
Iako praktične uporabe, torbe odnosno jednostvano zvane zobnice su bile svakako i dio ukrasa kako žena tako i muškaraca. Tkane od kostrijeti (jednostavnije) ili od šarene vune (misne/ukrašenije) bile su neizostavan dio nošnje uskopljaka. Kao takve su bile univerzalne te se nisu razlikovale muške od ženskih. Uz takve tkane muškarci su kasnije počeli nositi i kupovne kožne torbe, najčešće kupovane po srednjobosanskim varošima, tipa Visokog koje je bilo poznato po preradi kože.
Zaključno
Dosta nakita je nestalo kad su žene prestale njegovati kosu na stari način i prestale nositi oglavlja, te počeli koristiti uvozne marame. Drugi veliki problem su bili putujući trgovci koji su prolazeći selima kupovali u bescjenje stari nakit i mjenjali ga za jeftinu svjetlucavu bižuteriju. Napokon najveći nestanak blaga je bio u ratovima ali i kad se prestaje nositi nošnja općenito.
S toga u Uskoplju danas većinu tradicijskog nakita možemo samo rekonstruirati po pričanju ljudi jer sačuvano je malo ili nimalo. Tek po neka komplet struka ili pak češće po jedan dukat.
S toga u Uskoplju danas većinu tradicijskog nakita možemo samo rekonstruirati po pričanju ljudi jer sačuvano je malo ili nimalo. Tek po neka komplet struka ili pak češće po jedan dukat.
Napomene i objašnjenja
1. Blagoslovina Agnus Dei potječe iz starog kršćanskog običaja kada su vjernici dobivali na štovanje komadiće uskrsne svijeće. Od toga su se voska izrađivali medaljoni utisnutim likom Jaganjca Božjeg (na latinskom: Jaganjac Božji znači Agnus Dei), pa je odatle naziv potekao za ovu blagoslovinu koji je ostao sve do danas. Neki ju vjernici običavaju nazivati jednostavno 'moći'.
|