Arežina
Na područje Uskoplja dolaze početkom XIX stoljeća iz Brotnja u Hercegovini s prezimenom Pervan. U prosincu 1814. od kuge umire u selu Pidriš kod G. Vakufa nekoliko Pervana.
To je prvi spomen Pervana u maticama umrlih župe Skoplje. Prvi spomen prezimena Arežina je 1831. godine, kad u Voljicu umire Matija Slipac, žena Petra Pervana zvanog Arežina. U slijedećih dvadesetak godina se često spominju oba prezimena zajedno, a onda samo Arežina.
Prezime je možda došlo od riječi arežina koja označav grub gunj od vune i kozje dlake. Skoko u svom rječniku kaže da je etimologija nepoznata, ali možda talijanska.
Može se reći dakle da su Pervani izvorno Broćanci. 1743. je u Čitluku zapisano domaćinstvo Andrije Pervana sa 7 članova. U okolici Vrgorca se Pervani spominju kao izbjeglice iz Hercegovine 1690 sto bi značilo da su Pervani odnosno kasnije Arežine starinom iz Hercegovine. Je li im drevna postojbina doista u Broćancu ili su prema Hercegovini bježali od prodora Turaka iz Bosne pa se tu nastanili, a onda jedan ogranank opet vratio u Bosnu ne može se točno reći jer prije toga nemamo pisanih dokumenata.
Na područje Uskoplja dolaze početkom XIX stoljeća iz Brotnja u Hercegovini s prezimenom Pervan. U prosincu 1814. od kuge umire u selu Pidriš kod G. Vakufa nekoliko Pervana.
To je prvi spomen Pervana u maticama umrlih župe Skoplje. Prvi spomen prezimena Arežina je 1831. godine, kad u Voljicu umire Matija Slipac, žena Petra Pervana zvanog Arežina. U slijedećih dvadesetak godina se često spominju oba prezimena zajedno, a onda samo Arežina.
Prezime je možda došlo od riječi arežina koja označav grub gunj od vune i kozje dlake. Skoko u svom rječniku kaže da je etimologija nepoznata, ali možda talijanska.
Može se reći dakle da su Pervani izvorno Broćanci. 1743. je u Čitluku zapisano domaćinstvo Andrije Pervana sa 7 članova. U okolici Vrgorca se Pervani spominju kao izbjeglice iz Hercegovine 1690 sto bi značilo da su Pervani odnosno kasnije Arežine starinom iz Hercegovine. Je li im drevna postojbina doista u Broćancu ili su prema Hercegovini bježali od prodora Turaka iz Bosne pa se tu nastanili, a onda jedan ogranank opet vratio u Bosnu ne može se točno reći jer prije toga nemamo pisanih dokumenata.
Budimir
Na područje Uskoplja došli su s Duvna, odakle su svi Budimiri u zapadnoj i srednjoj Bosni, kao i zapadnoj Hercegovini. Matica im je selo Vir na granici Duvna i Bekija, danas u posuškoj općini. 1743. su u Viru zatečena dva domaćinstva Budimira s 28 članova. 1704. se Budimir kao Duvnjaci spominju u matičnim knjigama župe Sinj. Iz 1686. godine imamo zanimljiv upis izbjeglica iz sela Ričice kod Imotskog koji su se sklonili u Brela kod Makarske. Doveo ih je aramabaša Petar Radovin, koji se sad preziva Budimir. Ovo bi možda moglo ukazivati na starije prezime Budimira. Kao ni kod mnogih drugih rodova ne znamo je li Vir izvorna matica tj. postojbina Budimira ili su se kao izbjeglice sklonili prema jugu pred prvim turskih prodorima u Bosnu.
Na područje Uskoplja došli su s Duvna, odakle su svi Budimiri u zapadnoj i srednjoj Bosni, kao i zapadnoj Hercegovini. Matica im je selo Vir na granici Duvna i Bekija, danas u posuškoj općini. 1743. su u Viru zatečena dva domaćinstva Budimira s 28 članova. 1704. se Budimir kao Duvnjaci spominju u matičnim knjigama župe Sinj. Iz 1686. godine imamo zanimljiv upis izbjeglica iz sela Ričice kod Imotskog koji su se sklonili u Brela kod Makarske. Doveo ih je aramabaša Petar Radovin, koji se sad preziva Budimir. Ovo bi možda moglo ukazivati na starije prezime Budimira. Kao ni kod mnogih drugih rodova ne znamo je li Vir izvorna matica tj. postojbina Budimira ili su se kao izbjeglice sklonili prema jugu pred prvim turskih prodorima u Bosnu.
Brzica
Brzice se u Maticama krstenih zupe Skoplje upisuju prezimenom Kujundžić dva puta (Kujundžić-Brzica Jozo i Kujundžić-Brzica Marija ali tek 1882.). Ukupno je oko 50 upisa Kujundžića a Kujundžići se se drugačije upisivali i sa prezimenom Miličević (sic!).
Međutim, dosta - dosta češće ima upisa sa prezimenom Marković alias Brzica, (preko 100 upisa Markovića) a od toga evo upisa sa alias (rečeni ili drugačije) Marković - Brzica:
Marković drugačije Brzica Iva, Marković drugačije Brzica Jure, Marković drugačije Brzica Kata, Marković drugačije Brzica Marko, Marković drugačije Brzica Mijo, Marković drugačije Brzica Stipo, ...
Evo jednog takvog upisa iz 5. veljače 1834. godine.
Zvizde, Mattaeum fil Gregorii Jurich alias Milich de Zvizde, ejusq L C Angelae Boxinovich de eodem loco; cum Catharina fil Marci Markovich alias Barzica de Sebeshich, ejusq L(egitimae) C(oniugis) Joanne Kujungich origine de Proloxacz in Dalmatia. (sic!)
Testes fuerunt Gregorius Jurich Pater Sponsi et Joannes Barkich
Dakle, Kata se udaje, otac joj je Marko Marković rečeni Brzica a majka joj bi Iva Kujundžić a usput oni su iz Dalmacije.
U ovoj obitelji dogodilo se (kao u mnogim slučajevima) da će se djeca povremeno upisivati majčinim prezimenom (Kujundžić). Da li je razlog skrivanje prezimena Marka Marković ili je majka Iva Kujundžić bila dominantna ili Markovići dobiše nadimak Brzica ne možemo znati. Kod nekih obitelji majčino prezime će prerasti u novo prezime ali to nije slučaj sa ovim Brzicama.
Da bi se našlo rješenje roda Brzica je treba proučiti sve upise iz svih matica prezimena: Brzica, Kujundžića a posebno Markovića pa će se otkriti pravo rodoslavno stanje ovoga roda.
Za kraj evo prvog upisa Markovića iz iste matice vjenčanih:
Na 1759. na 15 travna
S policom od fra Lovre Zečevića iz Dobretića, kapelana duvanjskog, vinča Gargu Vrdoljakušića iz Vilića Polja s Ružicom, kćerju Jure Markovića i(z) Šuice. Svidoci biše Stipan Nikolić iz Vilića Polja i Ivan Lagatar s Lužan(e).
Brzice se u Maticama krstenih zupe Skoplje upisuju prezimenom Kujundžić dva puta (Kujundžić-Brzica Jozo i Kujundžić-Brzica Marija ali tek 1882.). Ukupno je oko 50 upisa Kujundžića a Kujundžići se se drugačije upisivali i sa prezimenom Miličević (sic!).
Međutim, dosta - dosta češće ima upisa sa prezimenom Marković alias Brzica, (preko 100 upisa Markovića) a od toga evo upisa sa alias (rečeni ili drugačije) Marković - Brzica:
Marković drugačije Brzica Iva, Marković drugačije Brzica Jure, Marković drugačije Brzica Kata, Marković drugačije Brzica Marko, Marković drugačije Brzica Mijo, Marković drugačije Brzica Stipo, ...
Evo jednog takvog upisa iz 5. veljače 1834. godine.
Zvizde, Mattaeum fil Gregorii Jurich alias Milich de Zvizde, ejusq L C Angelae Boxinovich de eodem loco; cum Catharina fil Marci Markovich alias Barzica de Sebeshich, ejusq L(egitimae) C(oniugis) Joanne Kujungich origine de Proloxacz in Dalmatia. (sic!)
Testes fuerunt Gregorius Jurich Pater Sponsi et Joannes Barkich
Dakle, Kata se udaje, otac joj je Marko Marković rečeni Brzica a majka joj bi Iva Kujundžić a usput oni su iz Dalmacije.
U ovoj obitelji dogodilo se (kao u mnogim slučajevima) da će se djeca povremeno upisivati majčinim prezimenom (Kujundžić). Da li je razlog skrivanje prezimena Marka Marković ili je majka Iva Kujundžić bila dominantna ili Markovići dobiše nadimak Brzica ne možemo znati. Kod nekih obitelji majčino prezime će prerasti u novo prezime ali to nije slučaj sa ovim Brzicama.
Da bi se našlo rješenje roda Brzica je treba proučiti sve upise iz svih matica prezimena: Brzica, Kujundžića a posebno Markovića pa će se otkriti pravo rodoslavno stanje ovoga roda.
Za kraj evo prvog upisa Markovića iz iste matice vjenčanih:
Na 1759. na 15 travna
S policom od fra Lovre Zečevića iz Dobretića, kapelana duvanjskog, vinča Gargu Vrdoljakušića iz Vilića Polja s Ružicom, kćerju Jure Markovića i(z) Šuice. Svidoci biše Stipan Nikolić iz Vilića Polja i Ivan Lagatar s Lužan(e).
Maros
Marosi su se u skopaljsku dolinu vratili ili došli s prezimenom Maras. U tom obliku se prezime upisuje prvih 20-ak godina, da bi 4. ožujka 1813. prvi put bio upisan oblik Maros, pri upisu smrti Bariše Marosa sina Jurinog iz Golog Brda.
Prvi upis Marasa je 2. prosinca 1773., kad je Pilip Maras iz Gračanice kum malom Grgi, sinu Nikole Karabića. Kasnije se spominju i u Kordićima, Ivici i Grnici.
Nepoznato je odakle su došli, ali kako ih 1768. nema na popisu stanovnika župe Skoplje, morali su doći između te godine i 1773.
Marasa je 1768. bilo dosta u posuškom kraju (i s druge strane granice u Imoti), no kako su se ljudi s područja Posušja doseljavali i vraćali u Skoplje manje od područja Duvna, moguće je da bi mogli biti iz Roškog Polja gdje ima Marasa i 1768. i 1735.
Marosi su se u skopaljsku dolinu vratili ili došli s prezimenom Maras. U tom obliku se prezime upisuje prvih 20-ak godina, da bi 4. ožujka 1813. prvi put bio upisan oblik Maros, pri upisu smrti Bariše Marosa sina Jurinog iz Golog Brda.
Prvi upis Marasa je 2. prosinca 1773., kad je Pilip Maras iz Gračanice kum malom Grgi, sinu Nikole Karabića. Kasnije se spominju i u Kordićima, Ivici i Grnici.
Nepoznato je odakle su došli, ali kako ih 1768. nema na popisu stanovnika župe Skoplje, morali su doći između te godine i 1773.
Marasa je 1768. bilo dosta u posuškom kraju (i s druge strane granice u Imoti), no kako su se ljudi s područja Posušja doseljavali i vraćali u Skoplje manje od područja Duvna, moguće je da bi mogli biti iz Roškog Polja gdje ima Marasa i 1768. i 1735.