Užine
Užine, kao nerazdvojna pratilja crkve, nezna se kad je točno došla u Uskoplje. Vjerovatno je ta praksa u nekom od oblika postojala od početaka kršćanstva na našim područjima.
Užine se mogu opisati kao posebni sastanci nakon Mise na Ivandan, o Gospojinama ili prilikom navještaja, te iza vjenčanja iza blagoslova polja ili pak kojeg seoskog patrona.
Na tim sastancima sastajali su se prijatelji i znanci i zajednički su jeli i pili, što su sve popratili pjesmom. Hrana za ove užine je donošena od kuće (ako su one bile dalje), što znači da je bila hladna. Rakija se također donosila od kuće, dok se vino kupovalo u gostionici. Te užine su imale važnu ulogu međusobnog sastajanja i održavanja prijateljstva.
Mogli bismo ih usporediti sa starokršćanskim gozbama ljubavi (agape). Kod užina se pjevalo i igralo kolo. Uskopaljski svijet nema neke velike stare pjevačke tradicije. U tursko doba kršćani i nisu smjeli naglas pjevati, dugo su bili bez crkve, a nikad nisu imali ni dovoljan broj svećenika koji bi ih poučio. Uskoplje kao i drugi krajevi nije poznavalo plesa, a i kolo je bilo vrlo jednostavno i tiho.
Užine se mogu opisati kao posebni sastanci nakon Mise na Ivandan, o Gospojinama ili prilikom navještaja, te iza vjenčanja iza blagoslova polja ili pak kojeg seoskog patrona.
Na tim sastancima sastajali su se prijatelji i znanci i zajednički su jeli i pili, što su sve popratili pjesmom. Hrana za ove užine je donošena od kuće (ako su one bile dalje), što znači da je bila hladna. Rakija se također donosila od kuće, dok se vino kupovalo u gostionici. Te užine su imale važnu ulogu međusobnog sastajanja i održavanja prijateljstva.
Mogli bismo ih usporediti sa starokršćanskim gozbama ljubavi (agape). Kod užina se pjevalo i igralo kolo. Uskopaljski svijet nema neke velike stare pjevačke tradicije. U tursko doba kršćani i nisu smjeli naglas pjevati, dugo su bili bez crkve, a nikad nisu imali ni dovoljan broj svećenika koji bi ih poučio. Uskoplje kao i drugi krajevi nije poznavalo plesa, a i kolo je bilo vrlo jednostavno i tiho.